Manistra, fažol i pura

- Bitno je da imam toaletnog papira. Sve radin vani u prirodi. Kupam se isprid kuće, polijen se vodom, na brzinu obrišem, i to je to. Donedavno sam spavala s kozama. Više ih ne mogu držat, ne vidim ništa na jedno oko jer iman mrenu. Tribat ću poć na operaciju pa ću ih, kad progledan, opet kupit. I njih i kokoši - nada se duhom i te kako mlada Sućuranka, koja mjesečno preživljava s 1100 kuna socijalne pomoći. To mi je sve, mali ima 500 kuna, i to ode na njega.

Neman ga di leć pa spava vani, pred starom kućicom od rođaka, tu u susjedstvu. Iman još četvero dice - veli Milka ističući kako jede manistru, fažol i puru. A meso? - pitamo je. - Moš mislit, svaki dan - odgovara nam s ironičnim osmijehom. Prepričava nam kako se snalazi ljeti, za vrijeme velikih vrućina, bez hladnjaka.

- A šta ću? U jednu kantu stavin malo poma, krastavaca i paprika, koje jaje, i to spustin u bunar, ako se priko zime nalije vodom. Spustin u vodu, da je na hladnom, da se ne pokvari - pripovijeda nam. Da u životu ove sedamdesetogodišnjakinje bude i nešto lijepo, pobrinuli su se članovi Uruge “Sv. Jeronim” iz Kaštel Gomilice, koje smo jučer prilikom našeg posjeta i zatekli kod nje.

- Odlučili smo, u okviru mogućnosti, pomoći kako bismo joj barem malo uljepšali staračke dane. Uz pomoć donatora, Peveca i servisa vatrogasnih aparata “OK” iz Kaštel Sućurca koji su donirali građevinski materijal, napravit ćemo joj novu sobu, malu kuhinju, postavit ćemo vrata, prozore i cijeli prostor opiturati. S obzirom da to neće biti dovoljno da baka Milka ima ugodan boravak u svojoj kućici, trebat će nam još pomoći - kaže nam predsjednik Udruge Denis Ivanović